Nebojša Vasović

Nebojša Vasović je rođen u Kraljevu, živi u Torontu (Kanada). Na Filološkom fakultetu u Beogradu diplomirao je na Grupi za jugoslovensku književnost sa opštom 1978. godine. Magistrirao na Novom kalifornijskom koledžu u San Francisku sa temom „Epigramska poezija D. H. Lorensa“ (program: Poetics), 1992. Autor je sledećih knjiga: poezija – Struna/Suton (Prosveta, Beograd, 1983), So lično (Vidici, Beograd, 1986), Brazil (Matica srpska, Novi Sad, 1986), Pesme za decu i kaluđere (Matica srpska, Novi Sad, 1989), Perdido (KZNS, Novi Sad, 1991), Gong u žitu (Matica srpska, Novi Sad, 1991), Muzika roba (Nolit, Beograd, 1992), Talmud i ja (BIGZ, Beograd, 1992), Sedam čunova (BIGZ, Beograd, 1995), Posečene su šume (Narodna knjiga, Beograd, 2003), Ni ljubavi ni hleba (Povelja, Kraljevo, 2006), Izabrane pesme (Povelja, Kraljevo, 2011) i Neka, hvala (KCNS, Novi Sad, 2014); esej, kritika, dnevnici – Poezija kao izvanumište (Rad, Beograd, 1983), Protiv Kundere (Braničevo, Požarevac, 2003), Lažni car Šćepan Kiš (Narodna knjiga, Beograd, 2004, 2005), Dnevnik I (Narodna knjiga, Beograd, 2004) i Zar opet o Kišu (Konras, Beograd, 2013).