Aleksandar Ristović

Aleksandar Ristović je rođen 1933. godine u Čačku. Radio je kao profesor u čačanskoj Gimnaziji, urednik u izdavačkoj kući ,,Mlado pokolenje“ u Beogradu, a potom, do smrti, kao urednik u izdavačkoj kući ,,Nolit“, gde je uređivao edicije ,,Moja knjiga“ i ediciju za savremenu srpsku poeziju. Autor je brojnih zbirki poezije: Sunce jedne sezone, 1959, Ime prirode, 1962, Drveće i svetlost unaokolo, 1964, Venčanja, 1966, Tekstovi, 1969, Pisma sanjalici, 1970, O putovanju i smrti, 1976, Ta poezija,1979, Ulog na senke, 1981, Nigde nikog, 1982, Gore i dole, 1983, Dnevne i noćne slike, 1984, Slepa kuća i vidoviti stanari, 1988, Lak kao pero, 1988, Platno, 1989, Praznik lude, 1990, Hladna trava, 1994, Kost i koža, 1995, Pesme 1984-1994, 1995, Svetiljka za Žan Žak Rusoa, 1995, Neki dečak, 1995, Mirisi i glasovi (izabrane pesme), priredio Pavle Zorić, Srpska književna zadruga, 1995; Semenka poed jezikom (Izabrane pesme, priredila Tanja Kragujević), Agora, 2014.  U prevodu na engleski jezik objavljene su knjige: Some other Wine and Light, Selected Poems, The Charioteer Press, Washington, 1989 (u prevodu Čarlsa Simića) i Devil’s lunch, Faber and Faber, London-New York, 1999, i u prevodu na slovenački jezikObiranje jabolk, Izbrane pesmi, prevod: Uroš Zupan, KUD Kentaver, Ljubljana, 2016. Pored poezije, autor je i romana Trčeći pod drvećem, 1970 i zbirke eseja Mali eseji, 1995. Prevodio je sa francuskog jezika.

Dobitnik je Nolitove nagrade, Zmajeve nagrade, Oktobarske nagrade grada Beograda, nagrade Branko Miljković i Disove nagrade. Kulturni centar Novog Sada otpočeo je sa štampanjem Sabranih dela Aleksandra Ristovića u tri toma.