O knjizi „Bez začina“

Poezija Maje Solar je nezamisliva bez iskustva hibridnosti, bez transgresije koja raskida sa pseudogranicama između poema, filozofema/teorema i onoga političkog/ekonomskog. Međutim, njen eksperimentalni intelektualizam je sasvim čulnog karaktera, štaviše, izričito je telesan i multimedijalan. Zajedničko prisustvo forme i pojmovnosti ne znači da bi zapravo forma, kao puka ilustracija, služila tome da bude priprema za konceptualnost višeg nivoa. Ovo nije Begriffsdichtung, ali ipak pretpostavlja izvesnu pojmovnu kompetenciju, a ima (i) pojmovne posledice. Poem nije podređen pojmu, ali se suprotstavlja i obrnutom iskušenju, naime, romantičarskoj shemi: ne sugeriše se da ima ičega što bi isključivo poezija mogla zahvatiti. Ukidaju se hijerarhije. (Mark Lošonc)