O knjizi „Gibraltar“

Gibraltar je knjiga preloma, lomova i pukotina – a još više knjiga o prelomima, lomovima i pukotinama. Slutnja intelektualnog, duhovnog, egzistencijalnog, a možda i društvenoga preloma, raskida koji bi mogao biti transformativan, uvijek se iznova javlja u vizijama pjesničkog subjekta kao jedna od konstanti koje ih povezuju u cjelinu. Jelenkovićevi „gibraltari“ tako su među ostalim i rascjepi koji se ocrtavaju oko njegovog pjesničkog subjekta, kao i rascjepi između uhodanog i nadolazećeg, između automatiziranog i neizvjesnog, u koje ovaj zapada. Jedno od dominantnih raspoloženja čije manifestacije i oscilacije pratimo kroz Gibraltar jest osjećanje stanovite tihe apokalipse, koja bi se paralelno odvijala na nekoliko razina: u svijetu, u samoj pjesmi, u unutarnjim konstelacijama pjesničkog subjekta, itd… Apokaliptični procesi o kojima je riječ, diskretni ali neizbježni, istodobno se ukazuju kao duboko personalizirani i posve impersonalni. Dakako, kao ni smrt, apokalipsa ili „pakao“ u Gibraltaru ne konotiraju puku negaciju ili destrukciju, već su obilježeni ambivalencijama koje bismo mogli odrediti kao tipično jelenkovićevske. Najprije, u Gibraltaru možemo razaznati neku vrstu uživanja, ponekad čak i naslade u rezignaciji pred svakodnevnom diskretnom apokalipsom, „paklom“ ili jednostavno „negostoljubivošću sveta“. Drugo, i važnije, tiha propast svijeta ujedno nagovještava mogućnost promjene, šansu da se davno podijeljene karte iznova izmiješaju s nepredvidivim rezultatima.

 

Dinko Kreho