O knjizi „Pobunio sam se životom“

Vasa Pavković, beogradski književni kritičar, dobar poznavalac stvaralaštva Slavoljuba Markovića, rekao je za njega da je majstor deskripcije, koji prepušta rečenicu na krležijanski način bez zareza u opisivanju istinitih događaja od sekvenci sa juga do Vukovara iz perspektive enciklopedizma, koji nije koristio 12 boja radi odvajanja likova, ali je zato koristio fontove i tipove slova radi izdvajanja likova. Realista je kaže Pavković za Markovića, sa dobrim odnosom fikcije i priče, prepoznatljiv po jedinstvenosti, koji sem slika istorije je i široka epska duša. Njegove knjige izdate u tri naslova 1982, 2007. i 2012. kao i romaneskni opis u 4 ruke sa Radomirem Stojanovićem – Rupljancem, iz Aleksinca, kratke bliske veze i odjeci na kraju knjige, koja se odlikuje elektronskim formatima i linkovima – vezama, prostora Levanta, Balkana i Srbije, koji je dospeo u središte pažnje generalnog čitateljstva, koji je nejasan zbog nesklada između naslovne strane, na kojoj je fotografija umetničkog vajarskog dela u metalu Vukašina Milovića, profesora Fakulteta primenjene umetnosti u Beogradu, odštampanog na 260 strana, umesto na 500, jer je koristio razne fontove i slova, oko 15, jer je lingvistička vajevina, velikog promišljanja istorije, sa likom Ivanom Palmotićem iz 146 i neke godine, iz stare Raguze, pisac za elitniji sloj čitalaštva, pisao i pripovedao onako kako je on hteo, sada na kraju karijere, sa totalitetom smisla, ogromnog znanja, lirski je pisao, hroničar, pravi stvaralac, opisane svađe, tuče, ubistva, silovanje na 4-5 strana, nikad ispod književnog ukusa, sa naglašenom lirskom prozom, sa odnosom istorije i priče, o moći i nemoći, pisano meta jezikom, nekonkretan, hermetičan, koji podstiče na čitanje, nema ko to može, jedino Srdić… Slika istorije o tri glavna lika, a ima ih 5-6, naših savremenika, snagom naracije hteo je da stvori roman, ali ima elemenata proširenja romana, pa je upotrebljen izraz nadroman da bi se stvorila, skrenula pažnja.