O knjizi Trudovi

Junak romana Trudovi svoju životnu dramu igra na malom prostoru. Scena je svedena na dušek bolničkog kreveta, gde glumac igra žrtvu i osvetnika, umetnika i malograđanina, revolucionara i oportunistu. Suočen je sa smrću, a želi da rađa. Lako je skliznuti sa ovako skučene pozornice. Pasti u površnost, postati banalan, rasplinuti se u tugaljivoj sentimentalnosti. Mnogo je tu osetljivih tema – okrnjena porodica, bludni sin koji se nećka na putu povratka, rađanje neželjenog deteta, zloćudna bolest, nesrećna ljubav i sramna izdaja. Može da se plače nad sudbinom čovečanstva; mogu i da se prizivaju stara dobra vremena. Pisac, srećom, ostaje usredsređen na krevet. Zateže čaršav, rastresa jastuk i u postelju poleže savremenog čoveka. Ona postaje slika današnjeg sveta, a bolnica alegorija svemira koji se oko tog kreveta neumitno širi. (Saša Tomašević)