Nikola Buvije (Nicolas Bouvier; 1929, Lansi, Švajcarska – 1998, Ženeva), švajcarski pesnik, putopisac, ikonograf. Sa sedamnaest godina kreće na prvo putovanje, kroz Norvešku. Godine 1951. otiskuje se na drugo putovanje, od Venecije do Istanbula, a 1953. na treće, od Beograda do Kabula. Otuda polazi dalje, sve do Cejlona. Živeo je u jugoistočnoj Aziji, u Japanu, gde je godinu dana radio kao novinar. U Švajcarskoj je radio kao grafičar za više izdavačkih kuća. Objavljene knjige: L’Usage du monde (1963, srpski prevod Upotreba sveta, „Geopoetika”, 1997), Japon (1967), Chronique japonaise (1975, 1989), Le Poisson-scorpion (1982, srpski prevod Riba-škorpija, „Geopoetika”, 2001), Les Boissonas, une dynastie de photographes (1983), Journal d’Aran et d’autres lieux (1990), L’Art populaire en Suisse (1991), Le Hibou et la baleine (1993), Les Chemins du Halla-San (1994), Comment va l’écriture ce matin? (1996), La Chambre rouge et autres textes (1998), Le Dehors et le dedans (1998), Entre errance et éternité (1998), Une Orchidée qu’on appela vanille (1998), La Guerre à huit ans (1999), L’Échappée belle, éloge de quelques pérégrins (2000), Histoires d’une image (2001), L’Oeil du voyageur (2001, srpski prevod Srećnici: pohvala nekim lutalicama, „Buybook”, Sarajevo, 2005), Charles-Albert Cingria en roue libre (2005). Novembra 1995. godine dodeljena mu je švajcarska nagrada „Ramiz” za životno delo.